Približavanjem ljetnih mjeseci u kojima je uobičajen duži boravak na otvorenom i nošenje lagane odjeće, dolazi i vrijeme prisjećanja na sve ono što smo jednom čuli, pročitali i naučili o prednostima i nedostacima izlaganja tijela djelovanju Sunca.

Kao što je tama depresor živčanog sustava, tako je sunčeva svjetlost izvanredan prirodni antidepresiv. Sunčeva je svjetlost poznata kao jedan od glavnih aktivatora proizvodnje hormona serotonina, tzv. hormona sreće, a deficit sunčeve svjetlosti usporava i smanjuje njegovo izlučivanje. Hormone serotonin i melatonin, antagonističkog djelovanja, izlučuje moždana žlijezda epifiza koja, između ostalog, ima funkciju registracije količine svjetla u okolini putem očnog živca. Prema istraživanjima, razina melatonina, hormona koji smiruje i navodi na san, kod ljudi raste nakon 60 do 90 minuta izloženosti tami, a količina koja se izlučuje tijekom noći do pet je puta viša nego tijekom dana.

Druga su istraživanja pokazala da i u slijepih osoba raste razina serotonina, a smanjuje se razina hormona melatonina kad su im oči izložene sunčevoj svjetlosti iako je ne vide. Kad je slijepim ispitanicima stavljen povez ispred očiju, sunčevo svjetlo nije imalo nikakva učinka na njih. Oči su portal kroz koji svjetlost prolazi na putu do epifize, čak i kad je očni živac mrtav.

Osim serotonina, sunčeva svjetlost potiče i proizvodnju vitamina D. Istraživanja su pokazala da 5 minuta provedenih na suncu s 5% izloženog tijela 2 ili 3 puta tjedno može osigurati dovoljnu količinu vitamina D koji organizam treba za zaštitu zdravlja kostiju i zuba odnosno za prevenciju nekih bolesti koštanog tkiva. Više od 20 minuta provedenog na suncu ne povećava dobre učinke vitamina D, a rizik od oštećenja kože povećava se s količinom vremena izloženosti tijela sunčevim zrakama.

Sunčevo zračenje podrazumijeva ultraljubičasto (UV) zračenje, vidljivo zračenje (svjetlost) i infracrveno (IR) zračenje. Kad se opisuju biološki učinci, ultraljubičasto se zračenje obično dijeli u tri spektralna područja, različite valne duljine:

  1. UV-C zračenje (100 do 280 nm)
  2. UV-B zračenje (280 do 315 nm)
  3. UV-A zračenje (315 do 400 nm).

UV zračenje apsorbira se i raspršuje u atmosferi. UV-C zračenje najsnažnije je zračenje unutar UV spektra, opasno za život, no srećom, potpuno se apsorbira u gornjoj atmosferi (ozonski sloj) na molekulama kisika i ozona. Većinski dio UV-B zračenja apsorbira se u stratosferi na molekulama ozona, a samo nekoliko postotaka dolazi do površine Zemlje zbog čega je na njoj sunčevo UV zračenje sastavljeno od velike količine UV-A zračenja i vrlo malog iznosa UV-B zračenja. Štetni učinak UV-B zraka na kožu oslabljen je slojem oblaka, prozorskim staklima, odjećom, tijekom zime ili na višim zemljopisnim širinama te ljeti rano ujutro i tijekom kasnog poslijepodneva. Najjači je učinak ljeti, upravo u podne. Prouzročuju opekline na koži, ubrzavaju starenje kože, a smatraju se odgovornima i za nastanak karcinoma kože. Kliničko iskustvo pokazalo je da imaju nepovoljniji učinak na kožu od UV-A zraka zbog svoje veće energije. UV-A zrake prodiru u dublje slojeve kože, izazivaju tamnjenje kože bez nastanka opeklina i ubrzano starenje kože, prolaze kroz sloj oblaka, laganu odjeću i neobojeno staklo.

Znanstveno je utvrđeno da 80% životnog izlaganja UV-zrakama dosežemo već do 18. godine, a epidemiološka istraživanja pokazuju da je pojava raka kože u odraslih povezana s učestalošću pojava sunčanih opeklina u djetinjstvu. Iz toga slijedi zaključak da naša koža “pamti i zbraja” sva oštećenja nastala prekomjernim izlaganjem Suncu ili umjetnim izvorima UV-zračenja. Koža se brani od štetnih utjecaja UV-zraka stvaranjem pigmenta melanina zbog kojeg poprima tamnu boju, no osim pigmentacije kože nastaju i druga oštećenja, npr. različite fotoalergijske i fototoksične reakcije (kratkoročne posljedice) te prerano starenje kože i pojava bora, oštećenja genetskog materijala, oslabljen imunološki sustav i pojava karcinoma kože (dugoročne posljedice). Iako se danas preplanula koža smatra sinonimom zdravlja i mladosti, ona je znak da je u njoj došlo do štetnih promjena, stoga izbjegavajte dugotrajno i nepotrebno izlaganje suncu, osobito između 10 i 17 sati te prečeste odlaske u solarije, nosite naočale i odjeću koje vas štite.

Osim nevedenih mjera prevencije, važno je zaštititi kožu zaštitnim faktorom kad se nalazite na otvorenom. Jedno je od posljednjih istraživanja pokazalo da kreme za sunčanje ne samo da ne štite od štetnih zraka, nego u kontaktu s njima postaju kancerogene. Prema rezultatima istraživanja, stanice plućnog tkiva izložene cinkovu oksidu, jednom od uobičajenih sastojaka krema za sunčanje, zamjetno su brže propadale pod djelovanjem UV zračenja.

Iako prirodni preparati ne pružaju toliko visoku zaštitu i nisu vodootporni kao sintetski, pametnim izlaganjem sunčevu zračenju moguće je izbjeći neželjene posljedice. Prirodni preparati sastoje se od visokokvalitetnih hladno prešanih biljnih ulja koja pružaju koži nužnu zaštitu. Jedna od uljnih mješavina sadrži 20 ml ulja riže (Oryza sativa), 30 ml ulja svijetlog sezama (Sezamum indicum), 30 ml ulja avokada (Persea americana), 30 ml ulja kokosa (Cocos nucifera) i 70 ml ulja suncokreta (Helianthus annuus). Zbog svojeg blagotvornog sastava, osim pružanja minimalne UV zaštite (ulja riže, sezama, avokada i kokosa), prodirući kroz slojeve kože nahranit će stanice kože, spriječiti njezino prekomjerno isušivanje, pridonijeti održanju elasticiteta kože, djelovati snažno regenerirajuće i protuupalno, potičući obnavljanje oštećenih stanica i umirujući upalne procese. Nanijeti na kožu više puta tijekom boravka na otvorenom, najbolje u hladu.

Nakon sunčanja, kožu možete njegovati jednostavnom i visokoučinkovitom uljnom mješavinom koja sadrži 20 ml ulja pšeničnih klica (Triticum aestivum), 150 ml ulja masline (Olea europea) i 30 ml ulja ploda divlje ruže (Rosa rubiginosa). Mješavinu čine ulja koja dubinski hrane i regeneriraju kožu, smiruju crvenilo i napetost kože, štite stanice kože od oštećenja, dokazano smanjuju nastanak bora; sve što je potrebno za njegu osjetljive i suhe kože nakon sunčanja.

Mješavina se može obogatiti dodatkom eteričnih ulja koja potiču obnovu stanica kože i djeluju protuupalno, poput prave lavande, sjemenki mrkve, smilja ili njemačke kamilice.

Prilikom njege kože nakon sunčanja, može joj se dodatno ugoditi i tonikom na bazi hidrolata koji hidratiziraju i ugodno hlade. U bočicu zapremnine 100 ml dodati 80 ml hidrolata lavande i 20 ml hidrolata paprene metvice te zatvoriti pumpicom za sprej radi lakšeg raspršivanja. Hidrolat paprene metvice hladi i osvježava, a hidrolat lavande djeluje regenerativno i protuupalno.

Napomena: Trudnice i dojilje trebale bi se prije svake primjene eteričnih ulja posavjetovati s aromaterapeutom. Prirodni pripravci za sunčanje namijenjeni su odgovornom sunčanju u preporučeno doba dana i mjestu zaštićenom od izravnog sunčevog zračenja.